Bojana Marković – PEĆINA STRAVE –
„Mnogo vjekova prije nastanka Vizantije, vladavine slavne loze Nemanjića, rođenja kneza Lazara, stvaranja Turske i Austrougarske države, mnogo prije kosovskog i svih ostalih bojeva, postojalo je Slovensko carstvo, čiji su tvorci bili bogovi Svarog, Perun i Svetovid. Njih trojica su, udruživši svoje moći, stvorili rijeke, planine, visoravni, plodna zemljišta, mora, okeane, brežuljke, nebo, planete, Mjesec, Sunce, životinje, biljke i, na kraju, ljude. Prvobitni plan bio je da carstvom vlada čovjek, razumije se, uz njihovu pomoć, međutim, shvativši da bi prepuštanje carstva tolike površine u ruke samo jednom čovjeku dovelo po propasti istog, bogovi su ovo carstvo podijelili na manje kraljevine zaklevši ih na međusobnu odanost, povjerenje i besmrtno prijateljstvo.” Ne ispitujući da li je ovo predanje tačno (a ko bi se i usudio na tako nešto), ono je u svakoj Slovenskoj kraljevini prihvaćeno kao nepobitna istina, i ta istina prenosila se sa koljena na koljeno. Moj otac, srpski kralj Samuilo i moja majka, nekada poljska princeza, a sada srpska kraljica Jelica, nama djeci su stalno govorili: „Kada vi, zlatna naša dječice, postanete vlast, bićete u obavezi ne samo da vodite svoje kraljevstvo, već i da branite ostale slovenske kraljevine ukoliko ih napadnu varvari ili bilo koje drugo divlje pleme. Ako u njihovim državama dođe do suše, poplave i ostalih vremenskih nepogoda koje mogu uništiti njihova prirodna dobra, vi im pošaljite dio svojih prihoda i pomozite koliko god možete. I nemojte, čak ni da vam život zavisi od toga, ulaziti u ratove sa njima jer ćete na taj način toliko razljutiti bogove da će država kojom vladate biti izbrisana sa lica zemlje. Najveći grijeh je prekršiti zakletve koje su naši preci odavno položili. I u ratu i u miru, mi Sloveni smo braća.”
