Jelena Anđelković Vukomanović – ZAPISI OSJEĆANJA –
Kroz zbirku kao najupečatljivija tema stalno provejava ljubav kao srž svakog bića, kao smisao vremena i postojanja: Kad znam da si moj i da sam tvoja… / Sve ima razlog, ima smisla, ali i činjenice da može da bude i opasna i patološka: zbog ljubavi ubila bih te / Prokleta ljubav, predstavljajući je ujedno i kao spasenje i kao pretnju. Uz nju se kao česti motivi pojavljuju vreme koje se može doživljavati na razne načine, ali je u svakom slučaju neumoljivo u svojoj prolaznosti: Mnogo je više bilo ljudi koji su mjerili / drugačije vrijeme, smrt kao filozofsko pitanje i nestajanje kao neminovnost: Svi smo mi smrtni, samo rijetki učine nešto veliko / Pa i poslije tebe žive, samoća kao prostor istine: U samoći duša najjače boli ali i društvena kritika data kroz snažan optužujući ton u pesmi Mi igramo: Užas je stalno oko nas / A mi igramo.
Zato je ovo zbirka koja nije čista lirika već dubinom i iskrenošću postavlja najvažnija pitanja koja pozivaju na promišljanje i odgovor: da li postojanje ima smisla, da li ljubav spasava ili uništava, kako da živimo svesni prolaznosti, da li reč može biti opasnija od tišine, da li postoji viši smisao koji još nismo sposobni da razumemo i mnoga druga. Kada bar za neka od njih nađete rešenje, znaćete da su se stihovi Zapisa osjećanja zauvek zalepili za vašu dušu. Zato što i vi pokušavate da živite život sa smislom uprkos prolaznosti. Zato što ni sami ne prihvatate masku u svetu punom maskiranja. Zato što i sami verujete u ljubav, ali ne bez rezerve. Zato što znate da reči mogu da ubiju, ali i da spasu. Zato možete da razumete ovu zbirku koja se svakim čitanjem iznova rađa između uzdaha i tišine. Zato ona i ostaje kao tiho, ali istrajno svedočanstvo krhkog ali dostojanstvenog postojanja, kao pesme neotvorenog kišobrana pod kojim stojimo na kiši sveta, svesni da iako imamo priliku da se zaštitimo, mi ipak biramo da osećamo.
